Kopali smo i pritom aplicirali ekološko, peletirano gnojivo, kosili kako bi haskapi dobili što više zraka i uhvatili što više proljetnog sunca, pa malo obrezivali, podsađivali… dan nam je proletio bez da smo se sjetili ručati.

Zima koja je netom završila bila je itekako stresna po sve voćke. Velike oscilacije u temperaturi izmučile su i naše haskape koji već tjednima ne znaju je li još uvijek zima ili je napokon stiglo proljeće. Počeli su pupati, ranije sorte i listati, a onda su stigle niske temperature koje su oštetile pupove i prilično izmučile haskape koji su se tek probudili iz zimskog sna.

Još dva ovakva dana pa smo gotovi sa starim voćnjakom i možemo svu pažnju posvetiti novom, jednako velikom voćnjaku. Kad završimo s poslom tamo, ponovno će trebati kositi stari voćnjak, pa frezati novi, plijeviti jedan, prskati drugi… i tako u krug slijedećih 6-7 mjeseci. Posla k’o u priči.

No, pogled na naše sve zelenije i jedrije haskape koji tek što nisu eksplodirali u vrtlogu cvjetova, lišća i života, tjera nas da guramo dalje. Vjerujemo u haskap – malu ljubičastu bobicu koja nas je osvojila pa ćemo i dalje malo kositi, pa malo kopati, prskati, frezati i raditi još sto poslova, nepohodnih da bi mala ljubičasta bobica našla svoj put i do vas.

Mačak na fotografijama nije, ni na koji način, sudjelovao u današnjim radovima. Došao je na kraju, kao slučajno